Prica koja nema kraj

22 Feb, 2012

Dejt

Generalna — Autor dejanaaleksa @ 19:04

Pola sedam je a boze kako sam nervozna,konacno sam skinula protezu.Neko je na vratima ne ne imam tremu,o cemu cemo pricati.Par puta sam duboko uzdahnula i otvorila sam vrata.

-Cao Lenaa.(Tako je savrsen,tako ima stila on je decko iz snova)

-Cao, Tailore idemo?

-Vodim te u jedan prelep restoran.

Kada smo stigli seli smo za prilicno lepo ukrasen sto i narucili picu,iako pica nije bas romanticna bice nam lepo.

-Pa Leno kako ti je u 1 razredu?

-Nista posebno.

-Mozes da me pitas sta oces ja sam 2 godina imam iskustva.

-Hvala,pa kako si me zapazio?

-Celo leto te gledam,ali skoro sam saznao da idemo u istu skolu i hteo sam da budem prvi koji ce ti prici i zelim da te imam samo ja pa sam zato pozurio.

-O Tailore uvek ces me imati.

Uhvatio me je za ruku i kao na utakmici prosonio svoje usne na moje.Krenuli smo kuci,dok smo pesacili drzao me je za ruku i ispred kucnih vrata me je poljubio.

-Lena zelim da budes samo moje i to ce svi znati,LAKU NOC BEBO.

-Uvek Tailore.Laku noc,VOLIM TE! 


Komentari

Dodaj komentar

Dodaj komentar





Zapamti me

Powered by blog.rs